Rijetko kada temu prijateljstva stavljamo u prvi plan. Kada govorimo o odnosima, prioritet obično imaju, o, da, ti uistinu važni, ljubavni odnosi... Danas je sve više i više (sasvim opravdano) velikih tema vezanih uz to tko smo i kako razumijemo sebe, odnosno sve više čitamo i pričamo o odnosu prema sebi. Tu su potom i složeni odnosi s roditeljima, kao i oni u školskoj ili radnoj okolini, a teme prijateljskih odnosa, često kao i prijatelji... strpljivo čekaju svoj red.

Kako se povezujemo i pronalazimo prijatelje? Zašto su naši prijatelji baš ti koji jesu? Jesu li nam dojmovi o istom prijateljstvu slični? Usudimo li se pričati otvoreno i iskreno kada nam je prijateljski odnos narušen? Zašto pucaju prijateljstva i zašto to može biti jako bolno?

Ako možemo reći da imamo uistinu dobrog prijatelja (ili više njih), tada možemo reći da smo sretnici.

Ne zato što je sreća zaslužna za prijateljstva, nego zato što su ti odnosi važna odrednica zadovoljenja naših socijalnih potreba. One su toliko žive i izviru iz nas jer smo mi, u osnovi, više socijalni nego individualni – bez obzira na sva stremljenja prema naglašenom individualističkom načinu života i samodostatnosti. Objave na društvenim mrežama, pa tako i objava da smo negdje sami i uživamo u samoći, na primjer, zapravo je poziv upućen drugima, poziv da nas vide i validiraju kako je dobro što smo sami i uživamo u samoći. Ima nečeg neizrecivo tužnog u tome kako smo kroz društvene mreže transformirali izričaj svojih autentičnih potreba da budemo s drugim ljudima. Posebno ako te potrebe ne znamo iskomunicirati niti zadovoljiti uživo. 

U osnovi je virtualnih objava naša duboka socijalna potreba - da se povežemo, da budemo viđeni, ali i da nas odobre drugi (nama važni) ljudi. Međutim, ne događa se ono što nama suštinski treba - na društvenim mrežama potrebu povezanosti s drugima zadovoljavamo na siromašan, tehnološki način, kroz interakciju s ljudima koje često ni ne poznajemo dalje od virtualnog profila u virtualnom svijetu u kojem su nam, ni manje ni više, "prijatelji".

Ponekad podrazumijevamo svoja prijateljstva. Da, naravno, tu su. Ovdje bi vrijedila izreka Count your blessings! - osvijesti i budi zahvalan na svojim prijateljima jer su nam to tako važni ljudi - od toga da uopće imamo s nekim izaći van i podijeliti što nam se događa u životu pa do ramena za plakanje, mjesta za divljanje i ples, komentiranja ljudi i svijeta oko nas. To su mjesta dijeljenja roba, usluga i dobara kao i nepoćudnih misli i iskustava. Ti su odnosi plato naše slobode na kojem smo politički nekorektni i pričamo o onome što cenzuriramo u drugim odnosima – nije li očito koliko su prijateljstva ključna za naše mentalno zdravlje!? 

Koliko je prijateljstava, toliko je jedinstvenih priča o prijateljskom odnosu i tome što nam ono znači. Ili je značilo – ako je prijateljstvo iz bilo kojeg razloga prekinuto. 

Prijateljstva su mjesta dijeljenja života. Za ona koja opstaju, koja osjetimo dragocjenima, možemo reći da su mjesta uzajamnosti – u njima je očito da su se obje strane, ne nužno jednako, ali ipak dovoljno potrudile.

Kroz takva prijateljstva primamo, ali i dajemo emocionalnu podršku u procesu donošenja važnih odluka. 

Dajemo svoje vrijeme i dostupnost – što ne dajemo svakome. Dajemo čak i prednost drugima, a njih stavljamo na čekanje - prijatelji su, razumjet će. Koliki raspon prijateljstvo podnosi! 

Važno je vidjeti i sjenu - gdje su točke pucanja? Mnoge su i različite; javljaju se kada ovi koji razumiju - više ne žele razumjeti - jer ne žele stalno biti na čekanju, ne žele uvijek biti drugi izbor. A taj status imaju, paradoksalno, jer su dobri prijatelji. Ili kad jedan stalno zove. Kada nema uzajamnosti,  dovoljno truda i osjećaja da nam je s obje strane stalo. Kada se izgubi povjerenje – tako važno vezivno tkivo da bi prijateljstvo nastalo i opstalo... Koje su vaše točke pucanja?  

Duboka prijateljstva odlikuje osjećaj da smo tu jedni za druge - bilo da smo spremni pružiti konkretnu pomoć, da smo spremni za razmjenu u vidu davanja i dijeljenja stvari ili pomaganja u obavljanju određenog posla. 

Interakcije u kojima osjećamo da smo važni jedni drugima i da se možemo osloniti jedni na druge daju nam osjećaj sigurnosti i pripadanja, što je posebno važno kada su nam ti osjećaji ugroženi u drugim sferama života - kada nam u obitelji nije dobro, kada nam se raspada veza, kada padamo ispite, ne uspijevamo u poslu ili prolazimo kroz neki drugi težak životni period.

Zanimljivo je i kako prijateljstva nastaju. 

Prijatelji su ljudi koje osjećamo i u potpunosti sami odabiremo - oni predstavljaju naš istinski prostor slobode. 

Za razliku od obitelji, uže i šire rodbine koji su nam neka vrsta datosti iz koje proizlazimo ili školske i radne okoline u koju smo određeno vrijeme naših života uronjeni, prijateljstva nisu datost, ona su naš osobni i uzajamni izbor.

Prijateljstva su i odraz različitih dijelova naše ličnosti, naših potreba i interesa. S nekim prijateljima ulazimo u duboke, osobne razgovore i povjeravamo se. S nekima su razgovori površniji, ali se puno zezamo i smijemo. S nekima dijelimo interese i po tome su nam jako važni (sport, glazba, igrice...). S drugima dijelimo vrijednosti, uvjerenja i stavove - razgovori s njima pomažu nam bolje razumjeti sebe i odrediti se spram drugih, zajednice i svijeta u kojem živimo.

U prijateljstvima uvijek postoji sličnost po nečemu, zato biramo baš te ljude – jer mi trebamo pripadati, trebamo ljude slične nama. S nekima smo toliko kompatibilni da puno toga navedenoga dijelimo, ali dobra prijateljstva čine i poneke od navedenih odrednica - malo kada u jednoj osobi imamo sve. Dajte šansu odnosima koji vam čine dobro – iz toga se mogu graditi dobra prijateljstva (naglasak je na graditi!). Koliko god odrednica prijateljstva nalazili u jednoj ili više osoba, ne bismo ih trebali podrazumijevati. Prijatelji čine sigurnu mrežu naših života, stoga count your blessings!