Slomio sam se. Jedva sam dočekao da se dočepam svoje sobe jer više nisam mogao zadržavati suze. Doslovno sam zabio glavu u jastuk. Nisam želio da me bilo tko vidi. Osjećao sam ogromnu težinu u prsima. Ništa nije imalo smisla. Pripremao sam se mjesecima za maturu, a sve je bilo uzalud. Nisam upao na faks. I što ću sada? Jedva sam se odlučio što bih uopće mogao studirati. Čak sam se mogao i zamisliti na tom faksu. Kako sam si mogao dopustiti da se nadam?! Mrzim se što sam to uopće podijelio s najbližim prijateljima. Osjećam se tako glupo. Tko će sada svima odgovarati na pitanje – a što si upisao, a kako to da nisi…?

Marku je za par dana 19. rođendan. Trenutno ne može zamisliti da se veseli i tulumari s prijateljima. Roditelji i prijatelji idu mu na živce sa svojim previše podržavajućim pristupom i tješenjima - ma bit će bolje drugi put, samo neka si ti nama zdrav, možeš se odmarati godinu dana, nemoj se živcirati…

Pustite me na miru! 

Još jednu godinu stariji, u potpunosti ovisan o roditeljima, imao je osjećaj da će zauvijek živjeti s njima. Neuspjeh s upisom na željeni faks samo je potvrdio generalni osjećaj da mu ništa ne ide.

Što dalje? Postoji li neka jedinstvena uputa i recept za situacije kada imamo osjećaj da nam se sve urušilo i ne znamo što bismo sa sobom kada se suočimo s neuspjehom?

Ne postoji, no krenimo od tuda gdje jesmo. Za početak prihvatimo da se osjećamo točno onako kako se osjećamo. Tužno, ljuto, razočarano, glupo, neuspješno, tupo… Važno je sebi osigurati vrijeme za tugovanje. Svaki je neuspjeh gubitak. Tuga, odnosno proces tugovanja pomaže nam da integriramo doživljeni gubitak u životno iskustvo. Svatko tuguje na svoj način. Nema pravila. Ponekad nam odgovara da se povučemo, a već u drugom trenutku pomaže nam da smo među svojim ljudima. Važno je napomenuti da je normalno ne osjećati se dobro kada doživimo neuspjeh. 

Kada u vanjskom prostoru ne znamo kamo dalje, često se osjećamo izgubljeno. Što tada radimo? Pokušavamo se prisjetiti kako smo se našli na tom mjestu. Google maps, oslanjamo se na ljude koji su s nama ili zovemo nekoga tko bi nam mogao pomoći, pitamo prolaznike. Dakle koristimo razne resurse. Ali koji su naši unutarnji resursi? Što nam pomaže u unutarnjoj navigaciji? Tko smo mi to još, osim onih koji nisu uspjeli upisati željeni studij? Ljubitelji sporta i ludih zabava, avanturisti koji se vole izgubiti u nepoznatom gradu, ljubitelji filmova, pasionirani skupljači raznih stvari, osobe koje vole i voljene su…

Važno je ne identificirati se s neuspjehom. Mi smo puno više od naših neuspjeha, no neuspjesi su vrlo važan i neizostavan dio naših života.

‍Što prije prihvatimo da su neuspjesi mjesta učenja, život će nam biti lakši. Nažalost, rijetko nam to govore tijekom odrastanja. Malo odraslih govori o doživljenim neuspjesima čime se stvara slika da je to nešto krivo.

Neuspjehe ne možemo izbjeći, no možemo naučiti kako se što bolje nositi s njima kada ih doživimo:

1. Mentalna fleksibilnost omogućava nam da sagledamo proživljenu situaciju iz više perspektiva. Ako dobro pogledamo, nakon nekog vremena možemo vidjeti i neke dobiti iz proživljenog teškog iskustva. Marko je jasno mogao vidjeti da način na koji se pripremamo za maturu iz matematike nije bio najbolji. Točno je znao što je trebao drugačije. Za to je priznanje trebalo skupiti hrabrosti, a njegova je dobra prijateljica bila u pravu kada mu je govorila kako nije dobro samo raditi po skripti s priprema. 

2. Povezanost s drugima. Potreba za pripadanjem primarna je socijalna potreba i snažno upravlja našim ponašanjem i utječe na kvalitetu života. Dakle, mi smo bića odnosa i trebaju nam naši ljudi koji čine sigurna mjesta u kojima možemo rasti i razvijati se.

3. Oslanjanje na druge. Lakše nam je kada teške emocije podijelimo s prijateljima. Ne možemo i ne moramo sve sami. Dopustite sebi biti slabi i potrebiti. Primiti prijateljsku podršku kada nam treba vještina je važnija od bilo kakvog akademskog uspjeha.

4. Svakako je potrebno uzeti predah, odmaknuti se od situacije i očistiti svoj um. 

5. Razmišljanje izvan okvira. Postoji niz stvari koje možemo učiniti. Okrenite se svojim kreativnim sposobnostima i razmišljajte o novim načinima. Kad stvari ne idu, često očajavamo, ali zapravo je važno nastaviti se kretati i fizički i mentalno. Bitno je da ne odustajemo.

6. Novi izvor inspiracije i motivacije. To može biti bilo što: od razgovora s prijateljem do slušanja glazbe koju volite. Budite otvoreni isprobati nešto novo.

7. Kada ništa ne ide, često se fokusiramo samo na problem. Umjesto toga, treba se koncentrirati na rješenja. Razmišljajte o onome što biste željeli da se dogodi i pokušajte to pretvoriti u cilj. Ako se usredotočite na rješenje, možete pronaći način da prebrodite problem.

Nakon nekog vremena stajanja u neznanju što i kako dalje, vrlo ćemo vjerojatno osvijestiti da se već krećemo prema nekom novom/starom cilju. U svakom slučaju, nešto mudriji i opremljeni novim alatima. Nisam uspio, dakle živ sam! 

‍